U listopadu prošle godine saznali smo kako ćemo u travnju ugostiti učenike iz Valencije u Španjolskoj. Nadali smo se zabavi, druženju i drugačijoj nastavi, ali nam ni na kraj pameti nije bilo da će nam, kad odu, biti toliko teško.
Upoznali smo ih preko videopoziva na Satu razrednika kada smo saznali da nam u goste dolaze: Ivan, Pilar, Clara, Maria, Vera i Joel u pratnji svojih profesora Marge i Joana. Tom smo prilikom i razmijenili kontakte. Dopisivali smo se s njima nekoliko dana. Sve do polaska za Trst gdje smo ih dočekali na aerodromu. Razgovor među nama krenuo je polako i nesigurno. Nakon druženja u Trstu, po povratku kućama, počelo je kvalitetnije druženje, ne samo sa Španjolcima nego i nas međusobno. Provodili smo zajedničko vrijeme u školi, ali i izvan nje: na sportskome danu u Majmajoli, na zletu na Brijunima, u Vodnjanu, Puli i Rovinju, a posebno u Čabrunićima. Organizirali smo i filmsku večer u školi koja je završila plesom, smijehom i pjevanjem. Posljednja dva dana proveli smo učeći nove plesove, jezike i igre. Druženjem i smijehom postigli smo veliko prijateljstvo. Ponedjeljak bez njih proživljavamo vrlo teško i usamljeno: no cray today, cry tomorrow.
Nadamo se ponovnome susretu u Španjolskoj i da će biti još bolje i zabavnije.