Prošli tjedan naši su osmaši sa svojom razrednicom posjetili Vukovar. Autobus su dijelili s učenicima OŠ Tone Peruško, a svoje iskustvo s učenicima još nekoliko istarskih škola koji su u isto vrijeme boravili u Vukovaru.
Posjetili su mjesta sjećanja posvećena žrtvama Domovinskog rata: Vukovarsku bolnicu, Ovčaru, Memorijalno groblje, Trpinjsku cestu, Vodotoranj, Borovo Commerce i Velepromet, crkvu sv. Filipa i Jakova, ali i mjesta koja svjedoče bogatu i davnu prošlost tog kraja: dvorac Eltz u kojem se nalazi Gradski muzej te obližnji Muzej vučedolske kulture. Prošetali su gradom, uz Dunav i uputili pogled preko srijemske ravnice koja se pruža sve do spoja neba i zemlje.
Možda najvažnije što nosimo iz Vukovara poslao je još davno Siniša Glavašević u svojoj Priči za roditelje:
“Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskoga svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede.”
Goranka Perković, prof.






