Pročitajte izvješće Lane Bilić, učenice 8. razreda naše škole o subotnjem izletu na Festival uličnih igara u Veroni – Tocatí koji smo realizirali zahvaljujući suradnji s Istarskim pljočkarskim savezom na projektu “Tradicijske igre i igre stola” u sklopu “Malih projekata za bolje sutra” Zaklade Istra.
U subotu 14. rujna 2024. godine učenici od trećeg do osmog razreda Osnovne škole Juršići posjetili su grad Veronu. Okupili smo se u 5 sati i 50 minuta na Društvenom domu u Juršićima te krenuli put Verone. Prvih nekoliko minuta bili smo pospani dok jutro nije obasjalo sunce. Tada su se učenici razbudili i počeli se zabavljati. Tijekom vožnje izgradili smo šator na zadnjim sjedalima, a ja sam isheklala malu vunenu meduzu. Dvaput smo stali na stajalištima u Republici Italiji.
Oko 11 sati i 30 minuta stigli smo do grada ljubavi i romantike, Romea i Julije, obitelji Scaligeri i rijeke Adige tj. Verone. Naša prva destinacija bio je amfiteatar koji nije poput rimskog ili onog u našoj rodnoj Puli jer je izvana izgrađen od cigle. Unutrašnjost amfiteatra veoma je zanimljiva jer sjedala idu u krug, a i zanimljive su ružičaste boje zbog kamena koji nosi ime rosso di Verona. Nismo se ondje mnogo zadržali jer nas je čekala tragična priča o Romeu i Juliji. Napokon smo mogli doživjeti Shekspearove sthove na Julijinu balkonu. Pola učenika otišlo je u razgled Julijine kuće dok je ostatak ušao u Julijin duh. Jedna od njih bila sam i ja, no naravno nisam pronašla Romea jer je dolje bilo preko 200 muškaraca i izgubio se u mnoštvu. Nakon tragične priče i gomile ljudi otišli smo na ručak u Mc Donald’s. Fino smo se najeli te se uputili prema festivalu uličnih igara „Tocatí“. Tamo smo se upoznali s talijanskim igrama od juga do sjevera, istoka i zapada Italije. Vidjeli smo igru gdje bacaju tvrdu poslasticu na stol s kojeg ne smije pasti. Najviše mi se svidjela igra gdje igračice trče s vrčem punim vode na glavama. Bilo mi je impresivno i zanimljivo promatrati ovakav nesvakidašnji događaj. Nakon 30 minuta stigli smo do autobusnog kolodvora gdje smo se pozdravili s Veronom. Na povratku pjevali smo poznate pjesme širom Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Srbije. Ova terenska nastava pružila mi je uvid u talijansku tradiciju, kulturu, arhitekturu i umjetnost zbog čega ću je pamtiti kao najdužu i najzanimljiviju terensku nastavu.